Sprovođenje ankete o budućnosti kompleksa Beogradskog sajma i Generalštaba imalo je za cilj da prikupi mišljenja šire javnosti o očuvanju i unapređenju ovih važnih kulturnih dobara naše zemlje, koja su značajno ugrožena skorašnjim odlukama Vlade Republike Srbije. Zbog kompleksnosti zadatka, pitanja su koncipirana na osnovu rada fokus grupe, sastavljene od eminentnih stručnjaka iz različitih strukovnih udruženja i akademije, kroz koji su se izdvojila ključna pitanja od javnog interesa u budućem razvoju oba kompleksa (zaključak fokus grupe može se videti na sledećem linku: https://novaplanskapraksa.com/fokus-grupa-sajam-i-generalstab/). Na taj način, formulisano je šest pitanja vezanih za namenu ovih objekata i prostora, ali i za ulogu stručnjaka i institucija u njihovoj zaštiti, kao i načinima na koje građani mogu aktivno doprineti njihovom očuvanju.
Istraživanje javnog mnjenja o budućnosti kompleksa Beogradskog sajma i Generalštaba sprovelo se u saradnji Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu – Laboratorije za kulturu planiranja i dizajn prostornih politika i Laboratorije za kolaborativne urbane prakse i organizacije Nova planska praksa u okviru projekta “Urbanistički horizonti”.
Anketa je sprovedena putem interneta i društvenih mreža u periodu od 15. do 30. novembra 2024. godine, a u njoj je učestvovalo ukupno 1673 ispitanika. Iako metod istraživanja nije uključivao prethodno formiranje reprezentativnog uzorka, struktura ispitanika pokazuje zastupljenost svih starosnih kategorija. Dominantnu grupu čine gotovo dve trećine ispitanika srednjeg i starijeg životnog doba (35-64 godine). Takođe, skoro jedna četvrtina ispitanika ne živi na teritoriji Beograda, što istraživanju pruža širu perspektivu od one isključivo lokalne.
Dva svakako najvažnija pitanja odnosila su se na buduću namenu kompleksa Beogradskog sajma i Generalštaba. Postavljena su sa ciljem da se ispitaju potrebe i viđenja građana o njihovoj nameni i funkciji kao zajedničkom, javnom dobru. Naime, ova suštinska tema, koja se odnosi na upotrebu prostora i njegove vrednosti, u potpunosti je zanemarena i zaključana za javni dijalog. Sa druge strane, kvazi-polemika oko rušenja objekata koji predstavljaju evidentno kulturno nasleđe, dominantno je pristuna u javnoj sferi. Osim što je izlišna, ovakva rasprava stavlja fokus na zabranu i status quo umesto na razvoj grada i dobrobit građana, što bi trebalo da bude najvažnija tema javnog dijaloga.
Prvo pitanje, vezano za dalji razvoj Generalštaba, osmišljeno je sa ciljem da uvede u razmatranje temu zaštite kulturnih dobara u širem smislu od puke zaštite objekta, kako se ona najčešće percipira. Naime, osim toga što objekat Generalštaba ima vrednost kao vrhunsko delo arhitekture, njegov značaj za stanovnike, urbanu istoriju grada, identitet i kulturu sećanja nalazi se i u njegovoj nameni i funkciji – objektu Vojske RS, kao i u činjenici da je bombardovan tokom NATO agresije 1999. godine kada je i život izgubilo troje ljudi. Pitanje zato otvara polemiku vezanu za značaj namene ovog objekta kako posebnog “sloja” kulturnog nasleđa i javnog dobra.
Rezultati su pokazali da građani upravo na ovakav način i shvataju značaj objekta Generalštaba, s obzirom da skoro 94% ispitanika smatra da ovaj objekat i u budućnosti treba da zadrži svoju javnu namenu i funkciju. Skoro 25% ispitanika smatra da zadržavanje istorijske funkcije i simboličke vrednosti objekta Vojske Srbije najvažnije, dok čak 42% misli da to nije nužno ukoliko se objekat opredeli za, generalno, javnu upavu ili elitni objekat kulture. Međutim, interesantno je da čak 27% ispitanika vidi potrebu da se ova lokacija i objekati u potpunosti otvore za građane i od vojnih objekata kao simbola državne moći postanu kulturni i inkluzivni centar kao svojevrsni simbol građanske slobode. Naposletku, komercijalizaciju namene objekata, ukljućujući tu i njihovo potencijalno rušenje, podržava tek nešto više od 5% ispitanika.
Rezultati odgovora na ovo pitanje posebno dobijaju na značaju u svetlu nedavne odluke Vlade RS o ukidanju zaštite objektima Generalštaba, koja je doneta uprkos jasnim materijalnim činjenicama o njegovoj vrednosti kao kulturnog dobra i uz zaobilaženje zakonskih procedura, a nakon kontroverzne prodaje objekata stranom investitoru. Uprkos višedecenijskom nemaru države u održavanju ovih objekata, što je dodatno podsticalo percepciju njihove bezvrednosti, građani su nedvosmisleno izrazili stav da je potrebno ne samo rekonstruisati Generalštab već i očuvati njegovu reprezentativnu javnu funkciju.
Drugo pitanje, vezano za kompleks Beogradskog sajma, stavilo je u fokus diskusiju o prostornim vrednostima koje bi trebalo unaprediti kroz dalji razvoj ovog kompleksa. Cilj je bio ispitivanje stavova građana o prioritetima, uz mogućnost odabira više odgovora. U tom kontekstu, odgovori su obuhvatili buduću namenu i funkciju sajamskih hala, ali su otvorili i nove teme, poput značaja zelenih površina i pristupačnosti kao ključnih elemenata održivog razvoja savremenih gradova. Takođe, ponuđena je i tržišna vrednost građevinskog zemljišta kao legitimna prostorna vrednost koju bi potencijalno trebalo iskoristiti.
Rezultati pokazuju da čak 70% ispitanika smatra da vrednost sajma ne leži samo u arhitektonskim i građevinskim dostignućima njegovih hala, već i u očuvanju njegove autentične funkcije. Oko 50% ispitanika vidi prioritet u komercijalizaciji kompleksa kroz uvođenje novih sportskih, kulturnih i zabavnih sadržaja, kao i u proširenju zelenih površina i poboljšanju saobraćajne povezanosti s okruženjem.
Zanimljivo je da građani daju blagu prednost ozelenjavanju (51%) u odnosu na poboljšanje pristupačnosti kompleksa (46%), što ukazuje na to da se ekologija percipira kao nešto važniji aspekt u poređenju s mobilnošću. Na kraju, svega nešto više od 1% ispitanika smatra da bi tržišna vrednost zemljišta i prodaja kompleksa investitorima trebalo da bude prioritet razvoja ovog prostora.
Odgovor na ovo pitanje jasno ukazuje na značaj participacije i istraživanja javnog mnjenja u razumevanju potreba i interesa građana kada se radi o budućem razvoju kompleksa od javnog i kulturnog značaja za grad i građane. Takođe, govori i o potrebi da se stavovi građana mnogo više i jače čuju u javnosti, kao i o potrebi sprovođenja temeljnog istraživanja javnog mnjenja, posebno kada su u pitanju ključna pitanja urbanog razvoja grada.
Druga grupa pitanja osmišljena je s ciljem da pruži smernice za dalji angažman stručnjaka u vezi sa zaštitom ovih objekata. U javnoj sferi trenutno vlada potpuna kakofonija različitih stavova o značaju kompleksa Beogradskog sajma i Generalštaba kao kulturnog nasleđa i zaštićenih dobara. S jedne strane, izjave državnih funkcionera su unisone i nipodaštavajuće, kako prema samim objektima, tako i prema vrednosti socijalističkog nasleđa. S druge strane, stavovi stručnjaka nisu u potpunosti usaglašeni i možda nisu dovoljno jasno i glasno izneseni u javnosti.
Prvo pitanje odnosilo se na kvalitet informacija koje se pojavljuju u javnosti o značaju očuvanja i unapređenja ovih objekata kao kulturnog nasleđa Beograda i Srbije. Uprkos trenutnom javnom diskursu, više od 70% ispitanika izjavilo je da dobro ili u potpunosti razume značaj i važnost ovih objekata. S druge strane, 20% smatra da informacije nisu dovoljno razumljive i dostupne većini građana. Na kraju, samo 8% ispitanika izjavilo je da nije naišlo na informacije koje dovoljno jasno argumentuju važnost ovih objekata ili da se ne informiše o ovoj temi.
Generalno gledano, ovakvi rezultati mogu se smatrati povoljnim, ali istovremeno ukazuju na prostor za dalji rad stručnjaka. Potrebno je razvijati kreativne strategije za podizanje svesti šire javnosti o značaju očuvanja i razvoja ova dva kompleksa, kao i, generalno, o pitanjima javnog interesa, kulturnih i prostornih vrednosti i značaja javnog dobra.
Kao kontrapunkt prethodnom pitanju o informisanosti građana, sledeće se bavilo percepcijom građana o angažovanosti stručnjaka (arhitekata, urbanista, konzervatora) u zaštiti i unapređenju kompleksa Beogradskog sajma i Generalštaba. Za razliku od prethodnog pitanja, čiji su odgovori zauzimali pozitivni deo skale, ovde su odgovori pretežno bili u donjem, negativnom delu.
Naime, samo oko 38% ispitanika smatra da su stručnjaci veoma aktivno, dovoljno ili makar delimično angažovani po ovom pitanju. Nasuprot tome, čak 62% ispitanika veruje da su stručnjaci nedovoljno ili potpuno neangažovani te da bi trebalo da preuzmu mnogo aktivniju i lidersku ulogu.
Iako percepcija građana vezana za ovo pitanje predstavlja samo jednu od smernica za dalji rad stručnjaka, ona ukazuje na značajan raskorak između verbalnog angažmana stručnjaka u javnoj sferi i konkretnih koraka koji bi mogli biti preduzeti u cilju zaštite ovih objekata. Ovo pitanje, takođe, otvara dilemu o tome koga javnost percipira kao stručnjake koji bi trebalo da preuzmu lidersku ulogu – da li su to nezavisni pojedinci ili stručnjaci unutar institucija?
U vezi s tim, sledeće pitanje odnosilo se na potencijalnu podršku javnim institucijama, konkretno onima nadležnim za zaštitu kulturno-istorijskog nasleđa. Pitanje je postavljeno ne samo s ciljem istraživanja stavova javnog mnjenja o značaju javnih institucija za društvo u celini, već i s namerom da se otvori tema osnaživanja tih institucija, nasuprot njihovom konstantnom slabljenju. Ovo je posebno važno imajući u vidu da se kredibilitet javnih institucija u javnosti često dovodi u pitanje, jer se nalaze pod konstantnim pritiskom političko-ekonomskih interesa sa najvišeg državnog nivoa.
Čak 85% ispitanika smatra da je osnaživanje ovih institucija ključno, dok oko 10% smatra da je podrška svakako važna. Nasuprot tome, samo 5% ispitanika veruje da podrška nije presudna, da ne bi značajno uticala na rad institucija ili da same institucije nisu od velike važnosti.
Iako se pitanje konkretno odnosilo na institucije za zaštitu kulturno-istorijskog nasleđa, odgovori građana sugerišu dve ključne stvari: prvo, potrebu za većim angažovanjem stručnjaka u pružanju podrške kolegama, kao i za međusobnim umrežavanjem i podržavanjem različitih institucija. Drugo, neophodna je promena narativa u javnom diskursu, usmerena ka konstruktivnijoj kritici koja bi doprinela osnaživanju ovih institucija, a ne njihovom dodatnom slabljenju.
Naposletku, poslednje pitanje odnosilo se na potencijalno učešće građana u odbrani i očuvanju ova dva objekta. Budući da odgovori nisu bili međusobno isključivi, ispitanicima je omogućeno da odaberu sve opcije s kojima se slažu.
Ključni odgovor odnosio se na spremnost građana da aktivno učestvuju u protestima s ciljem odbrane ovih objekata, što je podržalo nešto više od polovine ispitanika. Takođe, više od 50% ispitanika izrazilo je spremnost da zagovara očuvanje ovih objekata u lokalnoj zajednici i na društvenim mrežama, što se smatra oblikom “najpasivnijeg” angažovanja.
Dalje, oko četvrtine ispitanika izabralo je angažovanje kroz pisanje primedbi tokom javnih uvida u procedurama izrade urbanističkih planova za ove dve lokacije, kao i kroz učešće u javnim raspravama i tribinama. Na kraju, tek manje od 10% ispitanika izjavilo je da se ne bi angažovalo ni na koji način.
Rezultati ukazuju i na način na koji građani percipiraju svoje potencijalno zalaganje za teme od javnog interesa. Naime, učešće se dominantno sagledava kroz aktivno prisustvo (protest) ili pasivni prenos informacija (društvene mreže), dok se za angažovanje koje podrazumeva dijalog i argumentaciju –tokom formalnih javnih uvida ili u potencijalnim javnim raspravama – znatno manje opredeljuju.
Na osnovu rezultata ankete, može se zaključiti da građani prepoznaju značaj očuvanja i unapređenja kompleksa Beogradskog sajma i Generalštaba kao kulturnog nasleđa, pri čemu većina zagovara i očuvanje njihove autentične funkcije i javne namene. Dok za Generalštab građani ističu važnost očuvanja njegove istorijske, simboličke i kulturne vrednosti, za kompleks Beogradskog sajma prepoznaju potrebu za očuvanjem funkcije sajma uz unapređenje prostornih vrednosti kompleksa kroz razvoj zelenih površina, bolje pristupačnosti i novih sadržaja.
Međutim, građani istovremeno izražavaju potrebu za većom angažovanošću stručnjaka i osnaživanjem institucija koje bi trebalo da predvode ove procese. Iako postoji jasna volja za učešćem u odbrani ovih objekata, čak i u protestima, rezultati ukazuju na nedovoljnu spremnost građana da se uključe u formalne procedure dijaloga i argumentacije, što dodatno ističe važnost uspostavljanja konstruktivnog javnog diskursa i, generalno, edukacije.